„Ja, ja i samo ja“

„Ja, ja i samo ja“

Nevjerojatna je lakoća kojom premijer Zoran Milanović lakonski rješava pitanja i probleme koji mu se nameću. Njegova je doza bahatog dociranja s visoka gotovo nepodnošljiva, a pritom pokrića za to nema ni u jednom, jedinom potezu. Vjerojatno smatra kako je njegov učen način izražavanja- kojim nas više ne može zadiviti, jer znamo da voli latinske fraze- dostatan kako bismo mu povjerovali da je upravo to što govori istina, jedna, jedina i neoboriva. Nije stoga čudno kako su mu i civilne udruge poručile da živi u „kuli bjelokosnoj“, jer, unatoč tome što se čini kako je u dodiru sa svakodnevnom stvarnošću, Milanović posljednjih mjeseci izbacuje niz krivih izjava. Ili je, doista, potpuno izgubio dodir sa grubom realnošću Hrvatske, ili nam možda želi poručiti kako baš on bolje vidi i razumije probleme od svih nas, jadnika, koji samo kukumačemo i rastežemo Vladu kritikama na sve moguće načine?

Čemu dociranje s visoka, premijeru?

Zabrinjavajuće je, međutim, kako, osim već u više navrata pokazane doze socijalne neosjetljivosti, Milanović sada već opasno pokazuje i visoki stupanj autoritarnosti i netrpljenja prema svemu što za sebe smatra prijetećim. Posljednja epizoda sa predstavljanjem novog ministra turizma potvrdila je njegov neumoljiv stil u kojem postoji samo „ja, ja i ja“, a zamjenicu „mi“ upotrebljava u svom političkom vokabularu onako, čisto, reda radi. Htijući zaštititi Darka Lorencina od legitimnih novinarskih pitanja „a kako to novi ministar otplaćuje čak tri stambena kredita“, Milanović mu je odmah srušio autoritet i doveo ga u poziciju zbunjenog školarca, zabranivši mu da odgovori na ta pitanja. Jer, kao, veli premijer, nije Lorencin na optuženičkoj klupi, a ni na policiji pa da ga se dovodi u takvu situaciju, a još je to i „ispod razine dostojanstva“. Ma nemojte, gospodine Milanoviću. Do sada ste već trebali naučiti da javnost ima apsolutno pravo znati svaki pa i najmanji detalj iz imovinske kartice svojih dužnosnika, koje pritom plaća masno, a za minimalnu, ili gotovo nikakvu odgovornost. To je prvo i o tome nema diskusije. A drugo, da je dopustio Lorencinu da odgovori na ta, ponavljam još jednom, legitimna pitanja, koja pri tome nisu išla na blaćenje mladog ministra, a kamoli da su zadirala u njegovo dostojanstvo, mogao je osigurati da se nakon toga ta tema zatvori. Lorencin objasni, javnost dobije odgovore, tko želi vjeruje, tko ne želi, ionako smatra da su svi političari korumpirani i loši, no, pri tome bi ministar skinuo s leđa ono što će ga sada pratiti. A to je- sumnjičavost, bez obzira na dobre namjere, ali i dojam pokornosti prema velikom gazdi, koji ga je poput nemoćna dječarca branio pred upitima groznih, bezobraznih i neugodnih novinara.

Želiš biti ministar? Skokni do SDP-a!

No i način na koji je Lorencin došao na to mjesto pokazuje zapravo svu neozbiljnost hrvatske politike. U tom kontekstu uopće ne ulazim u profesionalne i stručne kompetencije mladog Medulinca, čija je biografija zavidna i respektabilna, a priču o stambenim kreditima i luksuznoj kući u Istri koju skupo renta, ionako će imati prilike objašnjavati. Riječ je o nečem drugom; nakon hitre ostavke prethodnika mu Veljka Ostojića i bojazni da bi zbog napetih odnosa između SDP-a i IDS-a ovaj potonji mogao odjedriti s Kukuriku broda (deja vu, u prvoj Račanovoj Vladi), brže-bolje ta se dužnost ponudila predsjedniku IDS-a i istarskom županu Ivanu Jakovčiću, unatoč tome što on mjesecima govori kako su njegove političke ambicije jedino i isključivo- biti europski parlamentarac. Po logici- iz IDS-a je, iz Istre, najuspješnije hrvatske turističke regije, a i da nam IDS ne zbriše, mogao bi baš on biti prvi čovjek turizma. Normalno, promptna Jakovčićeva odbijenica; ionako je već jednom bio ministar pa napustio dužnost, odavno je on pokazao da njega ministarstva ne zanimaju. Onda je IDS morao „kemijati“ i dati svog čovjeka, jer mu to mjesto pripada po koalicijskom ugovoru. Pa je Milanović pritom dodatno razjario Damira Kajina, koji mu je odigrao prljavu igru pokušaja razbijanja IDS-a, zaobišavši njegova višemjesečna pljuvanja po svojoj dojučerašnjoj stranci i kolegama, koji su od njega, potpunog anonimca, napravili najgrlatijeg hrvatskog zastupnika koji se razumije u sve, od igle do lokomotive. Razljutio ga, jer je njegovom bivšem šefu Jakovčiću ponudio turizam, a njemu pokazao da su izdajnici uvijek i jedino- izdajnici.

Pljuvanje po našoj inteligenciji

Ova priča o kadroviranju bila je tek uvod u još veću „nezgodaciju“ za kukurikavce; vidi, vraga, „ulovljen“ je nekakav nesretan mail kojim HNS poziva svoje članove da se jave kako bi ih zaposlili u Ministarstvu gospodarstva, ima tamo slobodnih pozicija, a bez javnog natječaja. Uh, ova Vlada baš nema sreće s mailovima, završavaju u krivim rukama; danas se onaj bezvezni mail Mirele Holy čini kao dječji vrtić. HNS je u tim igrama daleko vičniji, ali, opet, neoprezni u „emajliranju“. I onda sljedeći „pošteni“ Kukuriku potez;  Sandra Petrović Jakovina najmlađa je kandidatkinja SDP-a za zastupnicu u Europskom parlamentu, postavljena visoko na toj listi koja će biti službeno objavljena u subotu. Iza njezina “strelovitog” napretka stoji puno rada u stranci, tvrde SDP-ovci I sigurno je to I istina. Kao što je istina I da se prije nepunih mjesec dana udala sasvim slučajno za ministra poljoprivrede Tihomira Jakovinu, koji je također pod sumnjom da je počinio neka nezgodna djela zbog kojih ga istražuje Povjerenstvo za sukob interesa. Eto, još ćemo žaliti za Ingrid, koja je skinuta s te liste nakon javne blamaže s nepoznavanjem engleskog jezika. No, možda dobijemo gospođu koja ga savršeno razumije I govori, pritom I ministrovu suprugu. A to je dobro, jer sve ostaje u familiji. Svi se međusobno drže zajedno I štite. A tako je to I na Siciliji; taj se model pokazao vrlo uspješnim. Po našoj je inteligenciji ionako pljuvala svaka vlast, zašto ne bi I ova.

Podijeli

Odgovori

Top