Hrvati su po jednom isplivali na „vrh“ liste industrijskih zemalja Europe. Jedina smo zemlja koja danas ima manju industrijsku proizvodnju nego prije 30 godina! S tom informacijom elokventni Vidošević ponovo je upozorio na tragično/bizarno/kliničko stanje Hr industrije.
Ali povod njegovog govora pozitivan je – HGK je predstavila nove nositelje znaka „Hrvatska kvaliteta“ i „Izvorno hrvatsko“. I treba se složiti s predsjednikom HGK kada kaže da su te firme stvarna vrijednost Hrvatske i ono što se van granica prepoznaje. Zato uz naše čestitke valja nabrojati kompanije koje su primile priznanja – Alba MS, Betex proizvodnja, Naše klasje, Krzno d.d., Dilj, Đuro Đaković zavarene posude d.d.
Imamo svega 400 proizvoda koji nose nacionalni znak kvalitete. Malo za globalno tržište, ali dovoljno da ovaj tjedan budemo zadovoljni.
Mesić se zabunio
U Crtice tjedna ugurao se i Mesić. Njegova izjava s početka tjedna kako „ne vjeruje da je njegov prijatelj Gaddafi naredio ubijanja“ zaparala je uši glasnije od facebook prosvjednika. Na sreću, diktator osobno već sljedeći je dan objasnio svojim prijateljima (pa tako valjda i Mesiću) kako „ne namjerava odstupiti a bunu će ugušiti u krvi, ako treba. Sve će gorjeti“. Njegove pristaše ubijale su ranjenike u bolnicama, tenkovima blokirali ulice… Cijeli svijet se zgrozio, Mesić se vjerojatno malo zacrvenio.
Sreća naša da je simpatični bradonja sada ipak bivši predsjednik, pa izjavu tumačimo kao umirovljeničku nostalgiju a ne katastrofalni vanjskopolitički gaf.
Kako sravniti jad jedne nacije?
Dugo sam razmišljao što napisati o prosvjedima. Išao sam razgovarati s prosvjednicima, želio sam čuti mišljenje “dok je vruće”. Nekad se čovjeku čini da je u pravu – i tvrdoglavi primjerci teško se otrgnu takvom dojmu. O čemu se radi? Krenuo sam s a priori negativnim stavom prema prosvjednicima. Iživciralo me mrežno „kopiranje“ Sjeverne Afrike, kalemljenje klinca-egomanijaka na sudbinu branitelja, a najviše od svega – tajming. Zašto u izbornoj godini? Zašto ne čekate prosinac, izbor ćete dobiti crno na bijelo – pa ga zaokružite? Zašto danas a ne kada je odlazio Sanader? Očekivao sam zakrvavljene oči i nesuvisli bijes. Pogriješio sam. Odgovarali su redom isto „želimo pokazati svima, vladajućim i oporbi da nam je dosta.“ „Ovo je upozorenje da nam je dosta svih tamo gore“. Drugi su na Trgu bili dovučeni očajem osnovne egzistencije, spontano. Shvatio sam da možda doista nema svrhe čekati. Jer su i prijevremeni izbori znak – snažno upozorenje i pokazatelj moći građana. Iako sumnjam da je naš sabornici taj znak doživjeti, buka pod njihovim prozorima upozorit će ih da u prizemlju više nisu dobrodošli.
Nedjeljom u dva ili Nightmare Stage?
Aco je prepoznao temu i okupio bundžije u nedjelju, kao šlag na tortu. Dvojica novih političkih pretendenata pokazala su se u pravom svjetlu. Željko Sačić i Ivan Pernar nikada neće biti značajne političke figure – a za krah njihovih ambicija trebalo im je dati pola sata u eteru i postaviti par pitanja. I to je pošteno, puno više smo slušali Šukera a znamo kako je to završilo…
Sačić mi se učinio simpatičnim likom. Jaka desnica Hrvatskoj treba, prava desnica koja neće koketirati s ustaštvom. Stoga se Sačićeva najava okrupnjivanja desno orijentiranih birača (i jasno izražen anti-EU stav) činila logičnim političkim potezom. A onda je čovjek, ničim izazvan, počeo govoriti potpune ludosti.
Kreativni Sačić i pao-s-Marsa-Pernar
Tri međusobno neovisna stupa vlasti njemu ne predstavljaju problem – uveo bi tako kreativni Sačić suce-branitelje (?!?) – koji bi sudili samo braniteljima?? Sude li suci-liječnici ginekolozima? Suci-ekonomisti bankarima? Branitelji su nam svima bliski srcu. Mnogima od nas očevi su ratovali dok smo ih mi „podržavali“ plastičnim puškama u sigurnosti skloništa. To sjećanje pratit će moju generaciju do groba. Ali ako netko želi uvoditi vojne sudove i prije 20 godina razvojačene ljude izdizati u neki nadrealni sudski sustav (kao da nam i ovaj nije dovoljno loš i spor) onda takvom liku treba reći: tvoja desnica nije i moja desnica. Tvoja Hrvatska nije, ne može i ne smije biti moja Hrvatska.
Drugi „instant-političar“ Ivan Pernar objasnio je mrtav hladan kako nema politički plan. Onda je opleo po HDZ-u i SDP-u ali nije ponudio alternativu, čak niti na teorijskoj razini. Pohvalio se da je „pokrenuo promjene“ – što također nije istina, ništa on nije pokrenuo. I nemojte ga zamijeniti za idealista koji se bori protiv „nepravde“ – jer takvi ne osnivaju stranke, oni odlaze kada više nisu potrebni kao kauboj u zalazak sunca. Pernar nije taj kauboj. On je lik koji na leđima nesretne sudbine Purde i Facebook revolucije u Sjevernoj Africi pokreće lavinu očajnih ljudi – ljudi koje ne može niti zna voditi. Zato je njegova politička karijera završila prije nego je i počela: nakon par logičnih pitanja Aleksandra Stankovića.
