Koliko puta vam se dogodilo da ste govorili nešto važno klijentu, zaposleniku, poslovnim partnerima, kolegama uvjereni da su vas razumjeli, a na kraju se pokazalo da su oni shvatili nešto sasvim drugo? Ili, koliko vremena gubite razmišljajući što drugi ljudi misle i namjeravaju učiniti? Ili, koliko puta ste zaključili da ništa od posla, dogovora, ili suradnje jer vam se činilo da druga strana nije dovoljno zainteresirana?
Posljedica ovoga je da gubite dragocjeno vrijeme, živce, novac, resurse. To se događa jer pretpostavljate stvari umjesto da jednostavno upitate, provjerite, tražite objašnjenje. Smišljate pretpostavke, obično protiv sebe, a zatim donosite odluke na temelju tih pretpostavki. Pretpostavljate činjenice koje možda ne postoje, a zatim gradite predrasude oko tih činjenica.
Koliko bi situacija bila drugačija kada biste poznavali sve činjenice, ali stvarne činjenice u vezi s nekom situacijom, osobom, problemom, ili prilikom. Tada možete donositi zaključke, odluke i djelovati na temelju onoga što je stvarno, a ne onoga što ste zapravo izmislili.
Sjećam se jedne svoje radionice tijekom koje je jedan polaznik izgledao kao da jednostavno ne želi biti ondje. Djelovao je nezainteresirano, povučeno i nije sudjelovao u radu grupe. Znala sam da, ne riješim li situaciju, mogu naštetiti ostatku grupe i cijeloj radionici. Mogla sam stvarati pretpostavke, da nije zadovoljan radionicom, da ga je šef poslao da mora sudjelovati na radionici, ili da mu se ja ne sviđam kao predavač. Umjesto toga iskoristila sam prvu pauzu, prišla mu i rekla kako sam primijetila da je nezainteresiran i da me zanima u čemu je stvar. Uz ispriku mi je rekao da se osjeća loše, kao da će dobiti gripu, ali da nije želio ostati doma i propustiti radionicu, jer ga tema jako zanima.
Eto, da nisam pitala mogla sam si upropastiti cijeli dan pretpostavljajući najgore. Koliko puta se vi dovodite u takvu situaciju pretpostavljajući, bilo dobro bilo loše, a da ne provjerite? Obično ne želimo provjeriti kada pretpostavljamo nešto loše. Strahujemo da nam se odgovor neće svidjeti.
Međutim, čim počnemo provjeravati, dogode se dvije stvari. Prva je da saznate sve činjenice. Jeste li doista u nečemu pogriješili, ili je druga osoba jednostavno imala loš dan i njeno ponašanje nema nikakve veze s vama. A druga stvar je da vam se otvara mogućnost da poduzmete nešto u vezi toga. Kada znate što se doista događa pronaći ćete način da to riješite na obostrano zadovoljstvo.
Provjeravanje pretpostavki poboljšava vam komunikaciju, odnose, kvalitetu života te produktivnost na poslu. Počinjete osjećati bolje rezultate, stvari nekako krenu prema naprijed. Niste nespremni. Ne pretpostavljate što će vaši klijenti ili partneri učiniti, a ne učine. Kada god naslućujete da netko od vaših zaposlenika neće dovršiti projekt na vrijeme, pozovite ga i pitajte. Provjerite. Praksa pokazuje da je prvih petnaest, dvadeset posto svakog projekta najvažnije. U tih prvih dvadeset posto morate razjasniti stvari, prikupiti podatke, provjeriti. Primjerice, kako ulazite u poslovni odnos, kako ćete surađivati, kako ćete rješavati sukobe, koja je izlazna strategija ukoliko netko želi otići, koji su kriteriji po kojima se utvrđuje ispunjava li jedna strana svoj dio pogodbe ili ne…
Većina sukoba do kojih kasnije dođe u odnosima nastaje jer su ljudi donijeli pogrešne pretpostavke, a nisu ih provjerili. Nisu odmah sve raščistili. Nisu razjasnili kakav je točno dogovor. Na početku svakog projekta previše ljudi u njega ulijeće bez poznavanja činjenica, ne znajući čak i kako mjeriti uspjeh. Kako ćete znati kad ste pobijedili? Gradite li posao jednostavno da biste zaradili, postigli neki viši cilj, prodali tvrtku na kraju priče i povukli se u prijevremenu mirovinu.
Ne pitate li, već jednostavno sumnjate i pretpostavite da nešto ne možete ostvariti, ili dobiti, možda ste mogli lako uspjeti pomoću nekih informacija, ili skrivenih činjenica koje biste otkrili samo da ste pitali i provjerili.
