Inteligencija nije samo stvar broja. Koliko smo pametni, često pokazuje situacija u kojoj se nalazimo, reakcija i kontrola iste.
Nekom prilikom, nekad prije svi smo bar jednom riješili test inteligencije i dobili broj kao rezultat. Broj koji ste dobili rješavajući test, ostavlja dojam da je ta razina inteligencije fiksna. Možemo učiti, ali u osnovi, pametni smo onoliko koliko smo se pametni rodili, zar ne?
Naime, posljednja znanstvena istraživanja tvrde suprotno, piše Inc. Ispostavilo se, inteligencija je daleko složenija. Predstavlja se osam situacija koje utječu na razinu inteligencije, situacije u kojima inteligenciju upotrebljavamo, i predlažu se načini na koje možemo promišljati i dobiti najbolje od našeg mozga s kojim smo se rodili.
Situacije nas mogu učiniti pametnijima.
To mogu biti fizički uvjeti koje pojedinci doživljavaju na način pod kolikim su stresom, koliko rada, a koliko sna ostvaruju, te umni uvjeti koje pojedinci stvaraju sami sebi razinama stručnosti, pozornosti i motivacijom koju uspijevaju ostvariti. Inteligencija u određenoj situaciji, jedina je vrsta inteligencije u toj istoj situaciji mjerljiva.
Uvjerenja nas mogu učiniti pametnijima.
Psihologinja Carol Dweck razlikuje dva tipa razmišljanja: fiksno razmišljanje, odnosno uvjerenje da je neka sposobnost stalna i nepromjenjiva, i uvjerenje da se sposobnosti mogu razvijati kroz učenje i praksu. Ta uvjerenja su bitna jer ona utječu na razmišljanje kako vidimo vlastite sposobnosti, kako vidimo svijet oko nas te kako ćemo reagirati kad se suočimo s nekim izazovom ili nedaćom.
Stručnost nas može učiniti pamtnijima.
Stručnjaci ne znaju više, oni znaju dugačije, na načine koji im omogućuju da misle i djeluju inteligentno pogotovo u njihovoj domeni stručnosti. Stručnost se razvija s vremenom, naravno, ali nikad nije prekasno, ili prerano, da što dublje i detaljnije istražite interesno područje, ono kojim se bavite.
Pozornost nas može učiniti pametnijima.
Postoje informacijske blokade koje nas sprječavaju da obraćamo podjednaku pažnju na dvije stvari u isto vrijeme. Stanje usmjerene pozornosti vrlo je važna situacija koju moramo njegovati kako bi u potpunosti mogli izraziti našu inteligenciju u određenoj situaciji.
Emocije nas mogu učiniti pametnijima.
Primjerice, kad smo pozitivno raspoloženi skloni smo misliti šire, dalje, kreativnije. Kad smo tjeskobni, tjeskoba iskoristi dio kapaciteta naše radne memorije kako bi riješila određeni problem, ostavljajući nas, doslovno, s manje inteligencije.
Tehnologija nas može učiniti pametnijima.
Problem je u tome što nas naši uređaji poput ”pametnih” telefona, kompjutera i sl. čine glupljima umjesto pametnijima. Kako bi nas tehnologija učinila pametnijima moramo shvatiti prednosti koje tim uređajima možemo ostvariti, znati ih umjereno koristiti te kada ih se ostaviti.
Tijelo nas može učiniti pametnijima.
Sve stvari koje čine srce da radi bolje, poput zdrave prehrane, dovoljnog sna, tjelovježbe, načina rješavanja stresa, čine i da mozak radi bolje.
Veze nas mogu učiniti pametnijima.
Ako imate suprugu, supruga ili jednostavno bolju polovicu, kako god ju nazvali, vjerojatno je jedno od vas zaduženo da pamti kada automobilu ističe registracija, dok je drugo zaduženo da pamti važne rođendanske datume. Ta vrsta memorije samo je jedan od načina kojim nas veze s drugima mogu činiti pametnijima, bolje pamtimo ono na što smo fokusirani, a osjećaj pripadnosti je ključan za puni izraz naše sposobnosti.
