Susjedima umire krava… drugu godinu zaredom!
Turizam Mediterana doista počiva na onoj „dok jednom ne smrkne…“. Prošle godine turistički djelatnici zadovoljno su trljali ruke pred Tv ekranima dok su ministri zemalja EU pozivali svoje građane da ne odlaze u Grčku dok se stanje ne smiri.
Ove godine, frka oko Grčke čini se kamilicom prema kaosu s druge strane Mediterana – u Zagrebu još uvijek pada snijeg, a turističke agencije već su stornirale ponude za Egipat i Tunis. Eto vjetra u leđa domaćem turizmu – drugu godinu zaredom. Samo neka se proračun puni, pa makar susjedu i umrla krava.
A kada spomenem proračun, u mislima mi se zguraju Popijač, Kosor, Milinović, koji i dalje biju svoje makroekonomske bitke. A ona osnovna, prema kojoj se sve ostalo mjeri – broj je građana prijavljenih na burzi rada. Tako je vrh Vlade prošli tjedan složno, jedan za drugim govorio svoje dojmove o nezaposlenosti i novom neslavnom rekordu od 334.378 nezaposlenih, koji je na silu procijedio Popijač.
Zašto je statistika važna?
Zaključak je: Vlada ne taji broj nezaposlenih. Ali mi u medijima znamo istinu – Vlada na sve moguće načine tempira objave, opstruira naše kanale informiranja, radi pritisak na zaposlenike u HZZ-u. „Nema objave do kraja tjedna, ne daju s vrha“. Možda ćete reći „političari moraju taktizirati“. Ne slažem se. Puno toga može biti politička igra – osnovno preživljavanje to ne smije biti, kako vladajućima tako ni oporbi.
Statistika je, a ne politika naša stvarnost. Zato sam malo kopao po podacima. Hrvatska je prema dostupnim statistikama vrh krivulje nezaposlenosti dotakla 2001. Tada je zaključno s prosincem u Hrvatskoj bilo 395.141 nezaposlenih građana. Nakon političkih promjena, SDP se hvali velikim padom nezaposlenosti, dok će ih HDZ i danas podsjetiti na praznu blagajnu i značajno uvećan javni dug koji su ostavili za sobom.
Tko je kriv? Pa HZZ – zna se!
Božić 2008. i prve priče o recesiji na burzi je dočekalo 240.455 nezaposlenih građana. Trenutno brojka se popela na 334.378. Začudno je stoga slušati premijerku kako, oguglala o nevolje puka koji ju je izabrao, govori o povećanoj prodaji automobila. Ili primjerice o turizmu, koji joj je sada „kriv“ jer Hrvati eto rade na crno, a vucaraju se po burzi – pa zbog toga njena stranka u izbornoj godini stoji loše. A tko je kriv? HZZ – zna se, pa ćemo sljedeći tjedan gledati kako se po njihovim stepenicama kotrljaju glave. Otkazima je zaprijetio sam Popijač, što znači da na Zavodu za zapošljavanje već traže nove kadrove.
Sve su to svinjarije.
Zašto u Švicarskoj ljudi ne muljaju, ili barem ne u tolikom broju? Zato što im je dobro. I kada Hrvatima bude dobro, kada od plaće budu mogli školovati djecu, otići na godišnji odmor i voziti automobil srednje klase – onda će i tih „muljaža“ koje našu premijerku toliko smetaju biti manje.
Koliko se političar na kraju dana (ili mandata – da budem manje slikovit) može odvojiti od građana, od svakodnevnih problema, kredita, potrošačke košarice, da mu ti isti ljudi u očima postanu zlobni, prevarantski neradnici – umjesto onoga što stvarno jesu – nezaposleni ljudi koji se snalaze kako znaju i umiju?
