Prvi razlog je činjenica da ćete platiti velike kazne i zatezne kamate ukoliko budete uhvaćeni, a velika je vjerojatnost da jednom hoćete. Drugi je razlog činjenica da ukoliko dobro poznajete porezne zakone ili imate nekoga tko radi za vas, a specijaliziran je za navedeno područje, možete platiti manje poreza samo pridržavajući se poreznih zakona. Da, stvar je zaista tako jednostavna – platite manje poreza, a radite samo ono što zakon kaže.
Rezerviranja za rizike u jamstvenom (garantnom) roku
Prva, ali ne i jedina mogućnost da umanjite svoju poreznu osnovicu primjenjujući zakonske odredbe, gdje mislimo na osnovicu poreza na dobit, jest mogućnost da iskažete rezerviranja za rizike u jamstvenom (garantnom) roku.
Ukoliko ste društvo koje prodaje proizvode ili pruža određene usluge gdje pri prodaji navedenih proizvoda ili usluga dajete garanciju na određeni period (garanciju za otklanjanje nedostataka i dovođenje u ispravnu funkciju prodane robe i obavljenih usluga), potencijalne troškove koji će proizaći iz danih garancija možete sebi priznati kao porezno priznate troškove u razdoblju u kojem ste proizvod prodali ili obavili uslugu.
Logika navedenog priznavanja troškova za garancije leži u činjenici da je nepravedno troškovima popravka određenog proizvoda teretiti npr. iduću godinu (kada se kvar zaista i dogodi), dok smo mi taj proizvod prodali u ovoj godini i na temelju te prodaje ostvarili prihod. Dakle i prihod i trošak koji proizlazi iz prodaje određenog proizvoda, gdje se misli na trošak popravaka proizvoda u garantnom roku, treba proknjižiti i priznati u razdoblju kad je proizvod prodan.
Stoga prije sastavljanja završnog računa računovođa bi svakako trebao:
• utvrditi da li društvo daje jamstva (garancije) za prodaju robe i usluga
• utvrditi vjerojatnost nastanka troškova u sljedećem obračunskom razdoblju koji mogu nastati temeljem danih jamstava (garancije)
• iskazati rezerviranja za rizike u jamstvenom (garantnom) roku.
Zakonski okvir koji definira rezerviranja za rizike u jamstvenim (garantnom) roku
Članak 11. stavak 2. Zakona o porezu na dobit definira da se priznaju kao rashodi razdoblja rezerviranja za rizike i troškove na temelju zakona ili drugog propisa kao i rezerviranja koja su uvjetovana ugovorima (rezerviranja za otpremnine, rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava, rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima i rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima).
Nadalje članak 36. Stavak 2. Pravilnika o porezu na dobit definira da su rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima, rezerviranja za troškove otklanjanja nedostataka u jamstvenim rokovima u visini utvrđenoj na temelju ugovora i prijašnjih iskustvenih spoznaja u svakoj od djelatnosti, ako ne postoji pravni temelj da se takvi izdatci naplate od treće osobe. Rezerviranja po toj osnovi ukidaju se u poreznom razdoblju u kojem istječu jamstveni rokovi.
Članak 36. Stavak 3. Pravilnika o porezu na dobit pod prijašnjim iskustvenim spoznajama iz stavka 2. razumijeva iskustva poreznog obveznika i iskustva drugih u sličnim djelatnostima i sličnim uvjetima. Ako nema iskustvenih spoznaja tada se rashodi rezerviranja utvrđuju na temelju pretpostavljenih budućih troškova, ovisno o vrijednosti i rokovima danih jamstava (što je svakako lošija varijanta, nego da imate povijesne podatke).
* * * * * * * * *
Primjer slijedi u nastavku, u sljedećem članku! Pratite nas na portalu i Facebook, Twitter i LinkedIn profilu!
Tekst je u suradnji s portalom www.profitiraj.hr/beta pripremio Cinotti Revizija/Savjetovanje/Računovodstvo
