– Točite u čašu upravo kupljeno mlijeko i umjesto bijele prepoznatljive tekućine, u čaši je nešto drugo čudne boje i mirisa.
– Kušate vrhunsko vino koje ste pomno odabrali (i skupo platili), a ono ima okus po čepu.
– U obližnjoj ljekarni zatražili ste lijek i dobili informaciju da je povučen iz prodaje, a ponuđen vam je zamjenski istog naziva i sastava, ali drugačijeg pakiranja.
– Donijeli ste u trgovinu povratnu ambalažu i bili zamoljeni da odvojite plastične boce od staklenih.
– Nedavno ste postali ponosni vlasnik novog metalnog ljubimca, a već vas zovu u servis da na njemu zamijene neki dio.
– Vrijeme je darivanja i vi ste si odlučili darovati novi PC i sada imate problem – ne znate kako se riješiti „muzejskog“ primjerka njegova prethodnika koji vam zauzima mjesto na radnom stolu.
Kako sljedivost izgleda u praksi?
Odlično, mogli biste reći, od nabrojenih poznate su mi barem dvije situacije, ali kakve to veze ima sa sljedivošću? Slažemo se s vama kao krajnjim potrošačem da možda i nije odmah vidljivo zašto je sljedivost u takvim situacijama važna. No pokušajmo stvar promotriti s druge strane, iz pozicije trgovca ili davatelja usluge.
Što će biti s neispravnim proizvodom koji smo vratili u trgovinu? Što znači da je lijek „povučen iz prodaje“, odnosno kako znati u kojim ljekarnama se nalazi neispravan lijek? Kako u servisu znaju da se upravo u mojem vozilu nalazi neispravan dio? Zašto je potrebno sortirati povratnu ambalažu prema vrsti materijala? Što učiniti s dotrajalom i neispravnom elektroničkom opremom?
Ta i slična pitanja s kojima se susreću svi koji su u opskrbnom lancu „s druge strane blagajne“ mogu imati kvalitetne odgovore samo ako se u opskrbnom lancu primjenjuje proces sljedivosti.
Definicija
Stoga, prije nego što „potražimo“ sljedivost u spomenutim situacijama, recimo definiciju sljedivosti: sljedivost je mogućnost praćenja povijesti, primjene ili lokacije onoga što razmatramo.
Pogledajmo sada što će se dogoditi s mlijekom koje smo vratili u trgovinu. Uz pretpostavku da trgovac nije, zbog neodgovarajućeg skladištenja, sam uzrokovao lošu kvalitetu (pokvarenost) proizvoda (taj problem trgovac rješava interno), prvo što mora učiniti jest ukloniti s polica preostalo istovrsno mlijeko kako bi isključio daljnju mogućnost prodaje neispravnog proizvoda. Ako je riječ o većem opskrbnom centru, postoji velika vjerojatnost da na zalihi ima veće količine sporne vrste mlijeka koje su mu isporučene sukcesivno (što znači da nisu proizvedene u istom proizvodnom ciklusu).
Naravno da trgovac ne želi obustaviti prodaju ukupno raspoložive količine sporne vrste mlijeka, no kako će znati koji dio treba povući iz prodaje? Ako nije primjenjivan proces sljedivosti, nikako – mora povući iz prodaje čitavu zalihu spornog mlijeka! No ako je proces sljedivosti ispravno proveden, na ambalaži vraćenog mlijeka, uz rok valjanosti, otisnut je i serijski broj koji označava točno određeni proizvodni ciklus u kojem je to mlijeko proizvedeno.
S obzirom na to da je isti podatak otisnut i na skupnom pakiranju, trgovac će lako ustanoviti koji je to dio ukupne zalihe koji mora povući iz prodaje. Taj isti serijski broj trgovac će dojaviti i proizvođaču, koji će pak s jedne strane obavijestiti ostale trgovce kojima je isporučeno mlijeko s tim serijskim brojem, te i sam obustaviti isporuku, a s druge će strane prema serijskom broju ustanoviti točno vrijeme, proizvodnu liniju i dobavljača sirovne spornog mlijeka, te na taj način ukloniti propust u proizvodnom procesu i tako spriječiti da se događaj ponovi.
(Nastavak teksta sljedeći utorak.)
