Počinjete veliki broj stvari – ali završavate ih malo
Jednostavno ćemo se opravdati prijateljima, mužu/ženi, možda čak i šefu – posla je jednostavno previše. Teško je pravdati se samome sebi – jer nesposobnost završavanja obvea pokazuje problem produktivnosti (ili u lošijoj varijanti lijenosti). Prokrastinacija će vas neizbježno odvesti do lošeg radnih rezultata – jer i u idealnim uvjetima posla je uvijek više nego vremena potrebnog da se isti zgotovi.
Velike stvari ostaju nedovršene
Kao nastavak na prethodni podnaslov, ljudski je da porješavamo stvari koje su nam lakše ili ugodnije od onih težih i zahtjevnijih o kojima moramo razbijati glavu. Ljudski možda jest – ali nije profesionalno. To-do liste stoga treba praviti prema prioritetima i rješavati crticu po crticu. Ovim načinom preraspodjele dnevnih obveza pred kraj dana (kada smo i najumorniji) ostaju one najmanje važne obveze. A ako se termini i pomaknu, te „najmanje važne“ obveze ostat će neobavljene.
Solo-igrač
Raditi sam nije isto što i biti samostalan u poslu. Teško se (u praksi gotovo nikako) može očekivati da jedna osoba, koliko god educirana bila, može odrađivati veliki broj poslova bez pomoći ili savjeta drugih. Socijalne osobine tu igraju važnu ulogu – vuk samotnjak u poslovanju nije pozitivna osobina.
