Unaprijed odlučena bitka

Unaprijed odlučena bitka

Gradonačelnik Milan Bandić stigao je u svoj izborni stožer točno u 21 sat; a već u 7 ujutro bio je na biralištu, potvrđujući i ovom prilikom da je njegova radna energija nevjerojatna, već antologijska.

Odmah se vidjelo da je potresen, a suze nije ni skrivao, no, baš kada smo pomislili da je to zbog radosti jer je za kojih 20-k posto nadmoćno potukao SDP-ovog Rajka Ostojića, Bandić je iz dna srca kazao kako mu je majka na samrti i kako hitno mora odmah otputovati u Mostar. A svi dobro znaju da se Milan Bandić u životu kleo uvijek samo u dvije svetinje: svoju majku i Boga. Nebrojeno je to puta ponovio.

Ipak, smogao je reći: „Drago mi je da nema euforije. Mi smo pobijedili, ali to znači veliku odgovornost. Majka mi je na samrti. Tako se dogodilo. Stanimo na loptu. Hvala Zagrepčanima i Zagrepčankama. Ovi ljudi su budućnost ove zemlje. Hvala medijima. Politika je surov zanat. Kruh sa 15 kora. Ovi ljudi koji su ovdje imaju svoje karijere, na listi su da pomognu gradu. Hvala mojim sugrađanima.

Početak kraja je kad podcijenite suparnike i još više kad ih precijenite. Ja o svojim suparnicima nisam rekao lošu rijec. Znam zašto ste ovdje, da smo izgubili ne biste bili tu. Ovih 27 dama nije dribling Milana Bandića, vjerovao sam u ovo ljude. Skupštinu ćemo formirati s onima koji žele.

Molim vas, neka mi Bog oprosti, nemojte me proglašavati kriminalcem. Nisam štetu napravio gradu, priča o famoznih Bandićevih 300 prijava. Izvadite iz ladica ako to postoji. I procesuirajte Bandića. Bez obzira koliko posto, mi smo svoj test položili. Ovo je početak puta ove ekipe. Nisam idealan i savršen, popio sam tablete… Idem, vidimo se ujutro na poslu. Nećemo voziti više od 140, poštovat ćemo propise“… I potom je otišao, majci.

Samo bi krajnje zli ljudi pokušali pripisati ovu Bandićevu iskrenost i suze nekakvom jeftinom političkom triku, kako bi izazvao samilost birača za drugi krug. Bandić tu samilost nije od građana nikada ni tražio, a ponajmanje u ovoj kampanji, već je isključivo jurio terenom, lobirajući i pokazujući zašto baš on mora dobiti još jedan gradonačelnički mandat. 

Koliko je Bandić bio ganutljivo i ljudski iskren, toliko je njegov najveći protukandidat dr. Rajko Ostojić pokazao dozu suzdržanosti, ali ipak gospodskog ponašanja. U jednom se trenutku čak činilo da je malo razočaran glasovima Zagrepčana, ali, decentan kakav jest, diplomatski je odgovarao da se ide u drugi krug i borba se nastavlja, a on je borac. Teško se ne složiti s tvrdnjama onih koji kažu da je Ostojića (koji je ipak imao kakve-takve pristojne šanse, ali opet, daleko od Bandića), zapravo pokopao vlastiti stranački šef- Milanović. Svojim neviđeno neodmjerenim izjavama, naštetio je Ostojićevoj pomalo sterilnoj, ali iznimno pristojnoj, građanskoj kampanji. Iako su Ostojićeve šanse već debelo srušene nesretnim SDP-ovskim manevrom u kojem su preko noći smijenili kandidata Bernardića i postavili baš Ostojića. A koji opet nije imao petlje dati ostavku na mjesto ministra zdravlja i posvetiti se potpuno borbi za Zagreb, već je kalkulirao, ostavivši sam sebi prostor elegantnog povratka u ministarsku fotelju. Puno je tu u SDP-u bilo kalkulacija; puno previše, posebice za Grad Zagreb.

No, reakcija nezavisnog kandidata Vladimira Ferdeljija, kojega su opsluživale stranke HSLS-HSS- Zeleni- DSU, na jedan je način pomalo uvredljiva za Zagrepčane, iako je sam Ferdelji izvukao dobar rezultat, treći po redu, vrativši te stranke doslovce iz mrtvačnice u kojoj su se već gotovo ohladile. On je, naime, ustvrdio, da je mislio da građani ipak ne žive tako loše, ismijavši na taj način evidentnu Bandićevu pobjedu. Rekao je to na prilično zgodan, čak simpatičan način, jer tako i izgleda, ali, nitko od kandidata, ma koliko se ljutio jer je izgubio, nema prava vrijeđati sve one koji su danas, iako odavno zgađeni politikom, smogli snage i obavili svoju građansku dužnost. Ove je stranke s dna kace doista izvukao upravo Ferdelji, jer bi bez njega bile zbrisane s političke karte, ponajprije Zagreba, ali Ferdelji bi, kao inteligentan čovjek, trebao znati baratati političkim i ljudskim rječnikom. A što ukoliko su točna ona „šuškanja“ da je i on napravio deal s Bandićem, kako bi Ferdeljijevi glasovi otišli Milanu, a ne Rajku? Hoće li se i onda simpatični Ferdelji podsmjehivati?

Margareta je Mađerić za HDZ napravila koliko je mogla, jer ta stranka u Gradu Zagrebu ionako nikada nije dobro stajala, a njoj će to svakako dobro doći u njezinoj daljnjoj političkoj karijeri. Uostalom, budimo pošteni, HDZ je odavno znao da Zagreb ne može dobiti, ali, borili su se dajući šansu mladoj i nekompromitiranoj osobi, još k tome ženi.

Za laburista Branka Vukšića očekivan je rezultat, a i on je sam u svojim ranijim izjavama bio prilično realan, jer, prije svega, Laburisti su relativno mlada stranka, sa slabom logistikom i stalnim optužbama za populizam, ali ipak, trebaju se zamisliti nad činjenicom da je njihova lista za Skupštinu dobila vrlo mali postotak. Dragutin Lesar imat će o čemu razmišljati.

No, veliki je fenomen ta Zagrebačka nezavisna lista koju vodi Tatjana Holjevac, inače simpatična i doista educirana, a pritom i odlično poznaje probleme Grada Zagreba. Redovito na izborima prolazi loše, ali ona redovito tako uspijeva ući u Gradsku skupštinu, biti čak i predsjednica pa potpredsjednica, a pripisuju joj i da je bila najbolje plaćena političarka u Hrvatskoj, više i od samog predsjednika i premijera. Borbenost joj se, međutim, ne može osporiti.

I što sada? Drugi krug, ali praktički već unaprijed odlučen? Šteta, zapravo, jer će opet biti potrošen novac kojega nemamo, a rezultat će biti jednak- Bandić pobjednik. Moralo bi se doista dogoditi neko čudo da se to promijeni. Čuda su, doduše, moguća i u politici, ali u ovom slučaju, ja prva u to ne vjerujem.   

Podijeli

Odgovori

Top